BiH, Srbija, Turska, SAD ili Luksemburg – povratnici iz 130 tzv. „rizičnih zemalja“ moraju se u Njemačkoj testirati na koronu. Kako će ti testovi funkcionirati? Tko ih plaća? Evo odgovora na neka pitanja.
Institut Roberta Kocha je oko 130 zemalja svijeta proglasio rizičnim područjima: zemlje od Afganistana do Centralnoafričke Republike. Unutar Europske unije se Luksemburg smatra rizičnom zemljom, a izvan EU-a to su između ostalih: SAD, Rusija, Turska, Izrael i Maroko – ali isto tako i europske zemlje poput Srbije i BiH.
Nekoliko njemačkih saveznih ministarstava zajednički odlučuje o tome koju zemlju svrstati u rizično područje: to su Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo unutarnjih poslova. Najvažniji kriterij je broj novoinficiranih ljudi u posljednjih sedam dana. Ako u jednoj zemlji ima više od 50 zaraženih na 100.000 stanovnika, tu zemlju se proglašava rizičnim područjem.
Međutim, u procesu donošenja odluke se razmatra je li izbijanje žarišta lokalnog karaktera ili je širenje virusa zahvatilo cijelu zemlju, koliki su kapaciteti za testiranje i što dotična država čini kako bi obuzdala širenje pandemije.
Trenutno se ispituje mogu li se, osim čitavih zemalja, i pojedina područja deklarirati kao rizična područja. Ministarstvo vanjskih poslova, na primjer, već savjetuje građanima Njemačke da ne putuju u pojedine europske regije. Najnovije upozorenje odnosi se na putovanje u regije na sjeveru Španjolske: Kataloniju, Aragon i Navarru. Pritom Španjolska nije proglašena rizičnim područjem.
Kako točno izgledaju testovi?
Mnogo pitanja je još uvijek otvoreno. Sigurno je da će u zračnim i morskim lukama biti uspostavljeni Centri za testiranje od korone za putnike koji se vraćaju iz područja visokog rizika. Nakon njihovog dolaska, službenici savezne policije će obavijestiti putnike o mogućnosti testiranja. Osobe koje treba testirati oni će utvrđivati putem kartica koje se moraju ispuniti nakon iskrcavanju s broda ili aviona: putnici tu unose svoje osobne podatke i podatke o odredištu/mjestima s kojih su doputovali.
Kako se obveza testiranja realizira na terenu, taj proces je u nadležnosti njemačkih saveznih pokrajina. Na aerodromima u Frankfurtu na Majni, Düsseldorfu, Köln-Bonnu, Dortmundu, Münsteru/Osnabrücku, Leipzigu/Halleu, Nürnbergu i Münchenu već postoje centri gdje se provode korona-testovi. Berlin će im se uskoro priključiti.
Savezno udruženje njemačkog civilnog zrakoplovstva založilo se da putnici koji su na proputovanju, budu testirani na aerodromu koji se nalazi na krajnjem odredištu. U suprotnom postoji rizik da će propustiti letove. Većina putnika iz zemalja visokog rizika slijeću uglavnom na transportna čvorišta Frankfurt na Majni ili München, a onda od tamo lete na krajnje destinacije.
Do sada se tijekom dragovoljnih testova, primjerice na aerodromu Köln-Bonn, najprije zabilježe osobni podaci i telefonski broj. Rezultati testa se šalju preko odgovarajuće aplikacije u roku od najmanje 24 sata. Dok se ne saznaju rezultati, putnici iz područja visokog rizika moraju u karantenu. Ako je rezultat testa negativan, otpada propisana samoiyolacija u trajanju od 14 dana.
Na listi rizičnih područja Instituta Roberta Kocha našle su se uglavnom zemlje izvan Europe. Zbog toga se većina testova obavlja na aerodromima i u morskim lukama. Ministar Spahn je za ZDF-u rekao da i putnici koji se vraćaju automobilom i vlakom također potencijalno unose virus korone u Njemačku. A u slučaju Luksemburga, to je čak i jedna susjedna zemlju. Još nije jasno kako će se testirati oni koji dolaze u Njemačku iz ove EU-članice.
Tko plaća testove?
Testovi bi trebali biti besplatni za putnike koji dolaze iz rizičnih zemalja. Prošli tjedan su takvi testovi, koji bi se radili direktno na aerodromima, dogovoreni na saveznoj i pokrajinskoj razini. Uspjeh se već vidi, kaže jedan zaposlenik Centra za testove na koronu na zračnoj luci Köln-Bonn: „Obzirom da su testovi besplatni, znatno više ljudi dolazi na testiranje.“
Ministar Spahn je za ARD i ZDF rekao da testovi na koronu ne bi trebali biti „financijsko ili socijalno pitanje”, odnosno da ne bi trebali dodatno opterećivati građane.
Političarka stranke Zelenih Cordula Schulz-Asche izjavila je za radio-postaju Deutschlandfunk da je zaštita stanovništva javna obveza. Naglasila je i kako ima mnogo razloga za putovanja u rizična područje, i to ne samo privatnih.
Iz kojih izvora će se financirati troškovi testova? To je još uvijek je otvoreno pitanje. Druge testove na koronu financiraju zdravstvena osiguranja, a i savezna vlada je najavila financijsku pomoć.
Postoje i kritike zbog preuzimanja troškova za testove. Ministar zdravstva Sjeverne Rajne i Vestfalije, Karl-Josef Laumann, kaže da on referira rješenje po kojem bi ljudi koji putuje u rizičnu zemlju sami preuzimali troškove testiranja. „Svatko onaj tko putuje u rizično područje mora znati šta radi i biti svjestan posljedica.“ FDP (Liberalna stranka) takođe želi da svi oni, koji su bili u visoko rizičnim zemljama, sami plate svoje testove za koronu.