Otkud sad ta njemačka velikodušnost?

Dok se u financijskoj krizi Njemačka izborila za žestoke mjere štednje u cijeloj Europi, danas se zalaže za pomoć članicama EU-a koje je teško pogodila pandemija koronavirusa. Otkud sad odjednom tolika velikodušnost?

47427541_303

Prije samo deset godina ste u grčkim novinama mogli vidjeti karikature Angele Merkel u nacističkoj uniformi. Na vrhuncu financijske krize Nijemci su smatrani goničima koji su prezadužene zemlje južne Europe podučavali nemilosrdnoj proračunskoj disciplini. S druge strane za štedljive sjevernjake Njemačka je bila spasonosno sidro stabilnosti, koje će sačuvati Europu od beskonačnog zaduživanja.

Danas, istoj onoj njemačkoj kancelarki, koju su tada gledali kao štedljivu Švabicu, fondovi za obnovu nakon korone ne mogu biti dovoljno veliki. Paket pomoći mora biti „masivan“, rekla je u utorak njemačka kancelarka u razgovoru s talijanskim premijerom Giuseppeom Conteom. Italija bi od ove pomoći mogla najviše profitirati. Njemački ministar financija Olaf Scholz (SPD) želi da Europa, s obzirom na ekonomske posljedice, pošalje „jake signale“, također i prema financijskim tržištima.

U petak i subotu, na prvom summitu EU-a od ožujka, na kojem se šefovi država i vlada sastaju osobno, bit će riječi o fondu teškom 750 milijardi eura. Europska komisija je predložila da od te svote 500 milijardi eura budu dano na ime bespovratne pomoći državama koje je pandemija koronavirusom posebno pogodila, a ostatak kao krediti. 500 milijardi eura kao poklon je ideja koju su u svibnju plasirali Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Korona je promijenila sve

Odakle dolazi ova promjena mišljenja? „Zbog neobične prirode ove krize, biramo i neobičan put.“ Tako je njemačka kancelarka objasnila ovu novu velikodušnost. Političar CDU-a Andreas Jung kazao je za DW: „Korona pogađa sve zemlje u Europi, a neke posebno jako. U takvoj izvanrednoj situaciji potrebna je pomoć partnera. A to je i u našem vlastitom interesu: jaka Njemačka i jaka Europa idu zajedno.“

Upravo za CDU Angele Merkel, stranku koja je orijentirana na stabilnost, ovo je bio krupan zalogaj. Čak se i šef Zastupničkog kluba Unije CDU/CSU Ralph Brinkhaus složio kada je u svibnju Merkel predstavila njemačko-francuski prijedlog. „Sve to je već skok za našu frakciju.“

Ali, čak ni šef njemačkih liberala (FDP), Christian Lindner u osnovi nije protiv fonda. Njegova stranka je tijekom financijske krize bila koalicijska partnerica CDU-a i još više se nego CDU zalagala za zaustavljanje zaduživanja i trošenja novca.

Samo je AfD odlučno protiv

Jedina stranka koja kritizira je Alternativa za Njemačku (AfD). Šefica Zastupničkoga kluba te stranke, Alice Weidel na to gleda kao na „pucanje brane“. To će biti „ogroman teret“ za njemačke porezne obveznike, smatra Weidel, a o europskoj solidarnosti ni da čuje. „Mi u ovoj situaciji nemamo milijarde na poklon, jer moramo sami sebi pomoći“, rekla je ona u Bundestagu.

Osim AfD-a ne čuje se više kritičnih glasova. Bavarski premijer Markus Söder (CSU), kojega bi polovica Nijemaca rado vidjela kao kandidata Unije za kancelara, već je stao iza ovih planova. On je rekao da zemlje unutar Unije ne bi trebalo promatrati kao dužnike i vjerovnike, već više kao partnere.

I Norbert Walter-Borjans, jedan od dvoje predsjedatelja SPD-a, izjavio je prošlog mjeseca da od kompletnog njemačkog predsjedanja u idućih pola godine očekuje da se krene u novom smjeru. „Mi nemamo više ulogu kao prije 13 godina, kada smo u krizi bili pazitelji Europe, sada bismo morali poštivati se kao partneri.“ A tu pripada i snažan financijski angažman Njemačke, rekao je on.

Mnoge je iznenadilo da su ovi njemački „pazitelji“ sada spremni izdvojiti 500 milijardi eura zemljama pogođenim korona-krizom. Merkel na tom inzistira usprkos „štedljivoj četvorci“ – Nizozemskoj, Austriji, Švedskoj i Danskoj, jer bi krediti još više povećali zaduženost, kao na primjer zaduženost Italije i ugušili njezinu ekonomiju.

Strah od rasipanja

Nizozemski premijer Mark Rutte više ne razumije njemački svijet. On i drugi premijeri „štedljive četvorke“ strahuju od rasipanja. Andreas Jung iz CDU-a kaže: „Bez poticaja se ne može. Jer, ionako prezaduženim zemljama ponuda kredita je isto kao da ste im dali kamenje umjesto kruha.“

Možda je nekima u CDU-u takva reputacija Njemačke postala neobična. Šef Zastupničkoga kluba Brinkhaus je u jednom intervjuu dan uoči summita zahtijevao da se donirana sredstva povežu s reformama u tim zemljama.

To bi možda moglo na summitu malo umiri spomenutu „štedljivu četvorku“ i dovesti do kompromisa. Pojedini političari su već spominjali i područja koja bi se moglo unaprijediti, poput zaštite okoliša i klime ili digitalizacije. Moguće je također da se svota od 500 milijardi umanji ili da se napravi neka drugačija mješavina kredita i donacija.

Ali, to neće promijeniti novu veliku velikodušnost Angele Merkel. Ona je početkom mjeseca, kada je Njemačka preuzela predsjedanje Unijom, u Europskom parlamentu izjavila: „Koja druga poruka je prikladnija od ove da je ova Europa sposobna za velike stvari, ako se držimo zajedno.“ Andreas Jung je na pitanje, što je u igri, odgovorio isto tako kratko: „Europa. Ideja, vrijednosti, gospodarstvo.“ piše: dw

Kommentar verfassen

Diese Website verwendet Akismet, um Spam zu reduzieren. Erfahre mehr darüber, wie deine Kommentardaten verarbeitet werden.