71. godišnjica Ustava Njemačke

Živimo u vremenima vidljivih promjena. Njemačka postaje raznovrsnija i živopisnija – sa svim šansama i izazovima koji iz toga proizilaze. U Njemačkoj zajedno živi veliki broj ljudi najrazličitijeg porijekla, vjeroispovijesti i ideologija. Oni karakterišu sliku koju šaljemo u svijet i pomažu našoj zemlji u ekonomskom, socijalnom i kulturnom smislu. Ova kulturološka raznolikost je dobra za našu zemlju i obogaćuje živote svih nas.
Ljudi koji žive u Njemačkoj ne moraju da se odreknu svog porijekla. Ali moraju da budu spremni da učestvuju u izgradnji otvorenog društva prema opštim ustavnim principima. Njemački Ustav nudi dovoljno prostora za kulturološku raznovrsnost i obezbjeđuje slobodu vjeroispovijesti, ravnopravnost između žena i muškaraca i garantuje prava manjina. Da bi sve ove slobode mogle da se sprovode u praksi, Ustav istovremeno postavlja jasne granice koje niko ne smije da povrijedi pod izgovorom svog porijekla ili religioznih uvjerenja.
Ili, drugim riječima: Ustav, a prije svega njegovih prvih 20 članova, obrazuju demokratsku i slobodarsku osnovnu kulturu u Nemačkoj. U njima je opisano kako želimo da se suočimo i uredimo naš zajednički život.

Poštovanje ljudskog dostojanstva, principi ustavnosti i demokratije, socijalna prava građana, međusobna tolerancija i ljubav prema slobodi – sve ove vrijednosti opisane su u Ustavu. Ali, one time nisu trajno osvojene, već im se mora udahnuti život – svakog dana iznova. To može da uspije samo ako svi ljudi koji žive u Nemačkoj poznaju i koriste osnovne vrijednosti našeg Ustava – a time i svoja lična prava i obaveze. (Sigmar Gabriel, SPD, 2009.)

Osnovni zakon / Ustav Savezne Republike Njemačke Od 23. maja 1949. god.

I. Osnovna prava

Član 1 [Ljudsko dostojanstvo – ljudska prava – pravna obaveza poštovanja ustavnih prava]
(1) Dostojanstvo čovjeka je neprikosnoveno. Obaveza svake državne vlasti je da poštuje i štiti dostojanstvo čovjeka.
(2) Nemački narod smatra da su nepovrediva i neotudjiva prava čovjeka osnova za svaku ljudsku zajednicu, za mir i za pravednost u svijetu.
(3) Ovdje navedena osnovna prava vezuju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast kao neposredno važeće pravo.

Član 2 [Pravo na ličnu slobodu]
(1) Svako ima pravo na slobodni razvoj svoje ličnosti, ukoliko time ne krši prava drugih i ukoliko ne postupa protivno ustavnom poretku ili protivno moralu.
(2) Svako ima pravo na život i tjelesni integritet. Sloboda ličnosti je neprikosnovena. Zadiranje u ova prava može se urediti jedino zakonom.

Član 3 [Jednakost pred zakonom]
(1) Svi ljudi su pred zakonom jednaki.
(2) Muškarci i žene su ravnopravni. Država podstiče faktičko sprovodjenje principa ravnopravnosti žena i muškaraca i utiče na otklanjanje postojećih neravnopravnosti.
(3) Niko ne smije biti diskriminisan niti privilegovan zbog svog pola, porijekla, rase, jezika, domovine ili porijekla, vjere, religioznog ili političkog uverenja. Niko ne smije biti diskriminisan zbog svog invaliditeta.

Član 4 [Sloboda vjeroispovijesti i uvjerenja]
(1) Neprikosnovene su sloboda vjere, savjesti, religioznog i ideološkog uvjerenja.
(2) Jamči se nesmetano ispovijedanje vjere.
(3) Niko ne smije protivno svojoj savjesti biti prisiljen da služi pod oružjem u ratu. Ovu materiju bliže uredjuje savezni zakon.

Član 5 [Pravo na mišljenje, umjetničko izražavanje i nauku]
(1)Svako ima pravo na slobodno iznošenje i širenje misli riječima, pisanim putem i slikom, kao i pravo da se nesmetano informiše iz opšte dostupnih izvora. Jamči se sloboda štampe i saopštavanja putem radija i filma. Cenzura se ne sprovodi.
(2) Ova prava se mogu ograničiti opštim zakonskim pravilima, zakonskim odredbama o zaštiti mladih i pravom na ličnu čast.
(3) Umjetnost i nauka, istraživanje i nastava su slobodni. Sloboda nastave ne oslobadja od obaveze poštovanja ustava.

Član 6 [Brak – porodica – djeca]
(1) Brak i porodica uživaju posebnu zaštitu države.
(2) Njega i vaspitanje dece jeste prirodno pravo i prioritetna dužnost roditelja. U tom pogledu državna zajednica vrši nadzor.
(3) Dijete se može odvojiti od porodice, protivno volji onih koji imaju pravo da ga vaspitavaju, jedino na osnovu zakona, i to kada oni koji imaju pravo da dijete vaspitavaju u tome zakažu ili kada iz drugih razloga postoji opasnost da zapuste dijete.
(4) Svaka majka ima pravo na zaštitu i brigu društvene zajednice.
(5) Zakonodavstvo mora stvoriti vanbračnoj djeci jednake uslove za tjelesni i duhovni razvoj i društveni položaj kao i bračnoj djeci.

Član 7 [Školski sistem]
(1) Cjelokupni školski sistem jeste pod nadzorom države.
(2) Oni koji imaju pravo da vaspitavaju dijete, imaju i pravo da odlučuju o tome da li će ono pohadjati nastavu vjeronauke.
(3) Vjeronauka je redovan predmet u javnim školama, osim u nekonfesionalnim školama. Odvojeno od prava državnog nadzora, vjeronauka se drži u skladu sa osnovnim postulatima vjerskih zajednica. Nijedan nastavnik ne može biti obavezan da protivno svojoj volji drži vjeronauku.
(4) Jamči se pravo osnivanja privatnih škola. Privatne škole, kao zamjena za javne škole, moraju imati dozvolu države i podliježu zemaljskim zakonima. Dozvola se izdaje u slučaju kada privatne škole ne zaostaju za javnim školama u pogledu nastavnih ciljeva, uslova za obavljanje nastave, stručnog obrazovanja nastavnog osoblja i kada ne podspješuju podvajanje učenika prema imovnom stanju roditelja. Dozvola se ima uskratiti kada nije u dovoljnoj mjeri obezbijedjen ekonomski i pravni položaj nastavnog osoblja.
(5) Osnivanje privatne osnovne škole dozvoljeno je samo kada prosvjetna uprava prepozna za to naročiti pedagoški interes ili na zahtjev onih koji imaju pravo da dijete vaspitavaju, i to ako se škola osniva kao opšta škola, kao konfesionalna škola, ili kao ideološka škola, a javna osnovna škola tog tipa u opštini ne postoji.
(6) Pripremne škole ostaju pod istim pravnim režimom.

Član 8 [Sloboda okupljanja]
(1) Svi Nijemci imaju pravo da se bez prijave ili dozvole okupljaju na miran način i bez oružja.
(2) Ovo pravo se zakonom ili na osnovu zakona može ograničiti za sva okupljanja na otvorenom prostoru.

Član 9 [Sloboda udruživanja]
(1) Svi Nijemci imaju pravo da osnivaju udruženja i društva.
(2) Zabranjena su udruženja čiji su ciljevi ili djelatnosti u suprotnosti sa krivičnim zakonima, sa ustavnim poretkom ili sa idejom o medjunarodnoj miroljubivoj koegzistenciji.
(3) Pravo na osnivanje udruženja u cilju očuvanja i unapredjenja uslova rada i poslovanja, jamči se svakome i za sva zanimanja. Sporazumi koji ovo pravo ograničavaju ili pokušavaju da uskrate ništavni su, a mjere preduzete u tom pravcu protivpravne su. Mjere iz članova 12a, 35 stav 2 i 3, član 87a stav 4 i člana 91 ne smiju biti usmjerene protiv borbe za očuvanje i unapredjenje uslova rada i poslovanja udruženja, u smislu prve rečenice.

Član 10 [Tajnost pisma, pošte i telekomunikacija]
(1) Tajnost pisma kao i tajnost pošte i telekomunikacija neprikosnovene su.
(2) Ograničenja se mogu naložiti jedino na osnovu zakona. Ukoliko je ograničenje potrebno radi zaštite slobodnog demokratskog poretka, očuvanja ili održavanja bezbijednosti savezne države ili Zemalja, onda se zakonom može predvidjeti da se o ograničenju ne obavještava osoba na koju se ono odnosi, i da kontrolu primjene ograničenja umjesto sudova vrše organi koje odredi parlament i pomoćni organi.

Član 11 [Sloboda kretanja]
(1) Svi Nijemci uživaju slobodu kretanja na teritoriji cijele savezne države.
(2) Ovo pravo se može ograničiti jedino zakonom ili na osnovu zakona i to samo u slučajevima u kojima bi nastale posebne obaveze za zajednicu zbog nedostatka dovoljnih sredstava za život ili u slučajevima da su takva ograničenja neophodna radi odbrane od prijeteće opasnosti za opstanak ili slobodan demokratski poredak savezne države ili zemalja, radi sprječavanja opasnosti od izbijanja epidemija, prirodnih katastrofa ili naročito teških nesreća, radi zaštite mladih od vaspitnog zapuštanja ili radi sprečavanja izvršenja kažnjivih dela.

Član 12 [Profesionalna sloboda]
(1) Svi Nijemci imaju pravo na slobodan izbor zanimanja, zaposlenja i mjesta za stručnu obuku. Obavljanje odredjenog zanimanja može biti regulisano zakonom ili na osnovu zakona.
(2) Niko ne smije biti prinudjen na odredjeni rad, osim u okviru uobičajene opšte i za sve jednake javne radne obaveze.
(3) Prinudni rad je dozvoljen jedino u slučajevima kada je lišenje slobode odredjeno sudskom odlukom.

Član 12a [Vojne i civilne obaveze]
(1) Muškraci od navršene osamnaeste godine života mogu da budu obavezani na vojnu službu u oružanim snagama, na službu u Saveznoj pograničnoj zaštiti ili u civilnoj zaštiti.
(2) Onaj ko zbog prigovora savesti odbija da služi u oružanim snagama, može biti obavezan na služenje supstitutivne službe. Trajanje supstitutivne službe ne sme biti duže od trajanja vojnog roka. Ovo se bliže uredjuje zakonom, koji ne sme uticati na slobodu prigovora savesti i koji mora predvideti supstitutivnu službu koja nije ni u kakvoj vezi s oružanim snagama niti sa Saveznom pograničnom zaštitom.
(3) Vojni obveznici koji nisu bili pozivani na službu prema stavu 1 ili 2 mogu u odbrambenom stanju zakonom ili na osnovu zakona biti obavezani na radne odnose u cilju pružanja civilnih usluga, za potrebe odbrane uključujući tu i zaštitu civilnog stanovništva; obaveza rada u javnim službama dozvoljena je jedino u cilju vršenja policijskih poslova ili poslova javne uprave, koji se jedino tako mogu ostvariti. Radni odnosi se, u skladu sa prvom rečenicom, mogu zasnivati kod oružnih snaga i kod javne uprave, u oblasti snabdijevanja oružanih snaga; obavezivanje na radne odnose u oblasti snabdijevanja civilnog stanovništva dozvoljeno je jedino da bi se obezbijedila nužna sredstva za život, kao i da bi se obezbijedila zaštita civilnog stanovništva.
(4) Ukoliko u odbrambenom stanju potreba za pružanjem civilnih usluga u oblasti civilne sanitarne i zdravstvene zaštite, kao i u mjesnim vojnim bolnicama, nije zadovoljena radom dobrovoljaca, onda žene od navršene osamnaeste do navršene pedeset i pete godine života mogu biti zakonom ili na osnovu zakona pozvane na ovakav rad. One ni u kojem slučaju ne smiju biti obavezane na službu u oružanim snagama.
(5) Tokom perioda koji prethodi odbrambenom stanju obaveze iz stava 3 mogu se zasnivati jedino na osnovu kriterijuma iz člana 80a stav 1. Za pripreme u cilju služenja po stavu 3, a za koje služenje su potrebna posebna znanja ili sposobnosti, zakonom ili na osnovu zakona može se propisati obavezno učestvovanje u stručnoj obuci. U tom smislu prva rečenica se ne primjenjuje.
(6) Ukoliko u odbrambenom stanju zemlje potreba za radnom snagom u oblastima navedenim u stavu 3 rečenica 2 ne može da se zadovolji dobrovoljcima, onda se u cilju obezbjedjenja te potrebe može zakonom ili na osnovu zakona ograničiti sloboda Nijemaca u pogledu obavljanja zanimanja ili napuštanja radnog mesta. Prije nastupanja odbrambenog stanja zemlje shodno se primjenjuje stav 5 rečenica 1.može se propisati obavezno učestvovanje u stručnoj obuci. U tom smislu prva rečenica se ne primjenjuje.
(7) Ukoliko u odbrambenom stanju zemlje potreba za radnom snagom u oblastima navedenim u stavu 3 rečenica 2 ne može da se zadovolji dobrovoljcima, onda se u cilju obezbjedjenja te potrebe može zakonom ili na osnovu zakona ograničiti sloboda Nijemaca u pogledu obavljanja zanimanja ili napuštanja radnog mesta. Prije nastupanja odbrambenog stanja zemlje shodno se primjenjuje stav 5 rečenica 1.

Član 13 [Nepovredivost stana]
(1) Stan je nepovrediv.
(2) Pretres stana može da naloži jedino sudija, a u slučaju opasnosti od odlaganja i drugi zakonom predvidjeni organ; pretres se sprovodi jedino u zakonom propisanoj formi.
(3) Ukoliko odredjene činjenice potvrde sumnju da je neko počinio zakonom pojedinačno propisano naročito teško krivično djelo, onda se na osnovu sudskog naloga, a u cilju istrage, mogu postaviti tehnička sredstva za ozvučenje stana, za koji se sumnja da u njemu boravi okrivljeni, a sve ukoliko bi istraživanje činjeničnog stanja na drugi način bilo znatno otežano ili neuspješno. Ova mjera mora biti vremenski ograničena. Nalog izdaje vijeće sačinjeno od trojice sudija. U slučaju opasnosti od odlaganja, nalog može izdati i sudija pojedinac.
(4) U cilju hitne odbrane od opasnosti po javnu bezbijednost, a naročito kod opšte opasnosti ili životne opasnosti, jedino se na osnovu sudskog naloga mogu postavljati tehnička sredstva za nadziranje stana. Kod opasnosti od odlaganja primjenu ove mjere može naložiti i drugi organ odredjen zakonom, koji bez odlaganja mora naknadno pribaviti sudsku odluku.
(5) Ukoliko su tehnička sredstva predvidjena jedino za zaštitu lica koja su na radnom zadatku u stanu, onda mjeru može naložiti i zakonom odredjen organ. Dalja upotreba tako dobijenih podataka dozvoljena je jedino u cilju krivičnog gonjenja ili odbrane od opasnosti i to samo ukoliko je prethodno sud utvrdio zakonitost preduzete mjere; kod postojanja opasnosti od odlaganja sudska odluka se bez odlaganja mora naknadno pribaviti.
(6) Savezna vlada godišnje obavještava Bundestag o upotrebi tehničkih sredstava na osnovu stava 3, kao i na osnovu stava 4 kada je riječ o stvarima iz nadležnosti savezne države i na osnovu stava 5, ukoliko je potrebna sudska kontrola. Tijelo koje obrazuje Bundestag na osnovu ovog izvještaja vrši parlamentarnu kontrolu. Zemlje obezbjedjuju shodnu parlamentarnu kontrolu.
(7) Osim navedenog, dalja zadiranja i ograničenja ovog prava mogu se vršiti jedino u cilju odbrane od opšte opasnosti ili životne opasnosti za pojedince, a na osnovu zakona mogu se vršiti i u cilju hitnog sprječavanja nastupajuće opasnosti po javnu bezbijednost i red, a naročito zbog nedostatka prostora, borbe protiv zaraznih bolesti ili zaštite mladih koji su ugroženi.

Član 14 [Vlasništvo – nasljedno pravo – eksproprijacija]
(1) Jamče se pravo svojine i pravo na nasljedjivanje. Sadržina i ograničenja ovih prava utvrdjuju se zakonom.
(2) Svojina obavezuje. Njena upotreba treba istovremeno da služi i dobrobiti zajednice.
(3) Eksproprijacija je dozvoljena samo u opštem interesu. Ona se može odrediti jedino zakonom ili na osnovu zakona, kojim se regulišu vrsta i mjera naknade. Naknada se ima odrediti pravičnim odmjeravanjem interesa zajednice i pojedinca koji je učesnik postupka. U cilju spora o utvrdjivanju visine naknade, pravnu zaštitu pružaju redovni sudovi.

Član 15 [Podruštvljavanje] Zemljište, prirodna bogatstva i sredstva za proizvodnju mogu se u cilju podruštvljenja zakonom, koji reguliše vrstu i mjeru naknade, prevesti u kolektivnu svojinu ili druge forme kolektivne privrede. Na naknadu se shodno primjenjuje član 14 stav 3 rečenica 3 i 4.

Član 16 [Državljanstvo – izručivanje]
(1) Njemačko državljanstvo se ne smije oduzeti. Gubitak državljanstva protivno volji dotičnog lica može da nastupi jedino na osnovu zakona, ukoliko dotično lice time ne postaje apatrid.
(2) Nijedan Nijemac ne može da bude izručen u inostranstvo. Zakonom se mogu predvidjeti odstupanja u pogledu izručenja zemljama članicama Evropske unije ili izručenja medjunarodnom sudu, ukoliko se time ne dira u principe pravne države.

Član 16a [Pravo na azil]
(1) Politički proganjana lica imaju pravo na azil.
(2) Na stav 1 se ne može pozivati lice koje dolazi iz zemlje članice Evropske zajednice ili neke treće zemlje, u kojoj je obezbijedjena primjena Sporazuma o pravnom položaju izbjeglica i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovih sloboda. Zemlje koje su izvan Evropske zajednice, a koje ispunjavaju pretpostavke iz rečenice 1, biće odredjene zakonom, na koji svoju saglasnost daje Bundesrat. U slučajevima iz rečenice 1 mogu se izvršavati mjere u cilju oduzimanja boravka, nezavisno od uloženih pravnih sredstava.
(3) Zakon, koji podliježe saglasnosti Bundesrata, može odrediti države u kojima pravo, primjena prava i opšti politički odnosi ukazuju na to da je u njima obezbijedjeno da nema političkog progona, neljudskog ili ponižavajućeg kažnjavanja ili tretmana. Pretpostavlja se da stranac iz takve države nije progonjen, sve dok ne iznese činjenice koje dokazuju da je on politički progonjen, uprkos navedenoj pretpostavci.
(4) Izvršenje mjera u cilju uskraćivanja boravka u slučajevima iz stava 3 i u drugim slučajevima, koji su očigledno neosnovani ili koji se smatraju očigledno neosnovanim, sud odlaže jedino kada postoje ozbiljne sumnje u zakonitost mjere; obim kontrole se može ograničiti, a zakašnjelo iznošenje činjenica može ostati bespredmetno. Ova materija se bliže uredjuje zakonom.
(5) Stavovi od 1 do 4 nisu u suprotnosti sa medjunarodnim ugovorima izmedju država članica Evrospke zajednice i istih sa trećim državama, koji regulišu pitanja nadležnosti za kontrolu zahtjeva za azil uključujući i pitanje medjusobnog priznanja odluka o azilu, a u skladu s obavezama iz Sporazuma o pravnom položaju izbjeglica i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovih sloboda, čija primjena mora biti obezbijedjena u državama ugovornicama.

Član 17 [Pravo na peticiju] Svako ima pravo da se molbama ili žalbama pojedinčano ili zajedno sa drugima pismeno obrati nadležnim organima i parlamentu.

Član 17a [Ograničenje osnovnih prava u posebnim slučajevima]
(1) Zakonima koji regulišu pitanje vojnog roka i supstitutivne službe može se predvidjeti da se pripadnicima oružanih snaga i vršiocima supstitutivne službe za vrijeme služenja vojnog roka ili supstitutivne službe ograničava: osnovno pravo na slobodno iznošenje i širenje misli riječima, pisanim putem i slikom (član 5 stav 1 rečenica 1, prvi deo), osnovna sloboda okupljanja (član 8) i pravo na podnošenje peticije (član17) ukoliko je tim zakonom zajamčeno pravo na zajedničko iznošenje molbi ili žalbi.
(2) Zakonima koji su donijeti u cilju odbrane zemlje, uključujući tu i civilnu zaštitu, mogu se predvidjeti ograničenja osnovne slobode kretanja (član 11) i osnovnog prava na nepovredivost stana (član 13).

Član 18 [Gubitak osnovnih prava] Onaj ko u borbi protiv slobodnog i osnovnog demokratskog poretka zloupotrijebi slobodu mišljenja, a naročito slobodu štampe (član 5 stav 1), slobodu nastave (član 5 stav 3), slobodu okupljanja (član 8), slobodu udruživanja (član 9), tajnost pisma, pošte i telekomunikacija (član 10), pravo svojine (član 14) ili pravo na azil (član 16a) gubi ova osnova prava i slobode. Gubitak i obim gubitka prava i sloboda odredjuje Savezni ustavni sud.

Član 19 [Ograničenje osnovnih prava – pravni put]
(1) Ukoliko se na osnovu ovog Osnovnog zakona, zakonom ili na osnovu zakona, može ograničiti odredjeno osnovno pravo ili sloboda, onda taj zakon mora imati opštu važnost, a ne samo za pojedinačan slučaj. Osim toga, u zakonu mora da se odredi konkretno osnovno pravo ili sloboda i član Osnovnog zakona na koji se poziva.
(2) Ni u kom slučaju ne smije se zadirati u bitne elemente osnovnog prava ili slobode.
(3) Osnovna prava i slobode važe i za domaća pravna lica, ukoliko se po svojoj prirodi mogu na njih primijeniti.
(4) Ukoliko je nekome povrijedjeno pravo od strane javne vlasti, na raspolaganju mu stoji pravna zaštita. Ukoliko nije utvrdjena neka druga nadležnost, predvidjena je redovna pravna zaštita. Ovo ne dira u odredbe člana 10 stav 2 rečenica 2.

Član 20 [Ustavni principi – pravo na otpor]
(1) Savezna republika Njemačka je demokratska i socijalna savezna država.
(2) Sva državna vlast potiče od naroda. Narod vrši vlast preko izbora i glasanja kao i preko posebnih organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.
(3) Zakonodavna vlast je vezana ustavnim poretkom, izvršna i sudska vlast su vezane zakonom i pravom.
(4) Protiv svakog ko hoće da preduzme rušenje ustavnog poretka, svi Nijemci imaju pravo na otpor, kada drugi način za otklanjanje navedenog ne postoji.

Član 20a [Zaštita prirodnih resursa i životinja] Imajući u vidu sopstvenu odgovornost i prema budućim generacijama, država štiti prirodne resurse života i životinje, i to u okviru ustavnog poretka, putem zakonodavne, a na osnovu zakona i prava, putem izvršne i sudske vlasti.

Kommentar verfassen

Diese Website verwendet Akismet, um Spam zu reduzieren. Erfahre mehr darüber, wie deine Kommentardaten verarbeitet werden.