Ulmski model. Primjer uspješne integracije.

U Njemačku sam se doselio u ljeto 2014. godine.Dvije godine sam živio u Bavarskoj, a od ljeta 2016. godine u Ulmu.

97423373_1211228409071634_6816149777772707840_n

Zašto Ulm?

U početku niste u prilici da birate u kojem mjestu ćete da živite, nego živite ondje gdje dobijete prvi posao. Nakon što sam završio nostrifikaciju diplome i usavršio njemački jezik, onda su se otvorile mogućnosti, tako da sam mogao da biram gdje ću da živim.
Ulm nudi jedan poseban set karakteristika koji mu daje prednost u odnose na mnoge gradove u Njemačkoj. Univerzitetski je grad, nalazi se na oko pola puta između velikih centara Štutgarta i Minhena, nije prenatrpan, klima je ugodna, ima izuzetno razvijenu privredu, veliku zajednicu Bošnjaka, jako je dobro povezan sa Živinicama preko aerodroma u Memmingenu i Friedrichshafenu. To je grad koji u sebi nosi nešto posebno. Ovdje je rođen Ajnštajn, Münster je katedrala sa najvišim tornjem na svijetu. Ljudi su pozitivni, vrijedni i zadovoljni, uglavnom.

98203660_2276360109325272_1386797063877951488_n
Nedžad Mulavdić

Krajem prošle godine ste izabrani u Internacionalnu komisiju. Čime se bavi ova komisija?

Na nagovor prijatelja, prijavio sam se na konkurs koji je bio raspisan prošle godine. Kroz posao, pošto radim u apoteci i imam dosta kontakta sa ljudima, sam primijetio da se posebno u protekle dvije godine povećava broj ljudi koji doseljavaju u Ulm. To me je vratilo na moje početke u Njemačkoj, i osjetio sam želju da na neki način pomognem.

Komisiju čine načelnik opštine, predsjednici frakcija političkih partija iz Općinskog vijeća Ulma i savjetnici. Zadatak ovog tijela je pomoć pri integraciji ljudi sa migracijskim porijeklom u Ulmu. Pitanja koja se obrađuju obuhvataju širok spektar, integracija u tržište rada, azilanti, veza sa institucijama, itd.

Da li su naši ljudi dobro integrisani u Ulmu?

Što se tiče integacije naših ljudi u Ulmu, mislim da smo najbolje integrisana migracijska skupina. Mi smo već dugo ovdje. Naši prvi radnici koji su došli 70-ih godina, sada su u penziji. Njihova djeca su ovdje pozavršavali škole i rade i žive već godinama. Njihovim unucima je Njemački jezik maternji, to su sada generacije ljudi koji ovdje završavaju fakultete i imaju poslove o kojima su njihovi djedovi i nene mogli sanjati.

Da li to znači da je integracija završena?

Ne. Mi u posljednje vrijeme imamo izrazito jaku migraciju ljudi sa prostora Zapadnog Balkana, i migracije unutar same Njemačke, od manjih i nerazvijenih mjesta, prema većim centrima. Međutim, zahtjevi za radnom snagom sada i prije 50 godina su drugačiji. Sada se traži kvalifikovana radna snaga svih mogućih profila, a Zakon o priznavanju diploma je omogućio priznavanje diploma i rad u oblastima za koje je završen zanat ili studij, tako da lično poznajem 20-ak ljekara, te veliki broj inženjera, ekonomista, električara, i ostalih profila, ljudi koji rade svoj posao ovdje u Ulmu, a završili su školovanje u inostranstvu.

Šta je najvažnije za integraciju?

Najvažnije je poznavanje njemačkog jezika. Ljudi koji ne poznaju dovoljno jezik su ograničeni u smislu, nemogućnosti obavljanja posla za koji su kvalifikovani, i bilo gdje da krenu potreban im je neko ko će da prevodi. Pored toga, to je valjda u ljudskoj podsvijesti, ljudi koji slabo pričaju jezik ne budu shvaćeni dovoljno ozbiljno u komunikaciji, što dovodi do nezadovoljstva i jedne vrste averzije prema životu ovdje. Poznavanje jezika je i povezano sa mogućnostima zarade, tako da oni koji tečno pričaju jezik zarađuju mnogo više nego oni koji ga pričaju slabije ili nikako.

96782140_610109009586431_4944379493755125760_n

Integracija je postala obaveza.

Što se tiče važnosti integracijskog procesa u Ulmu, važno je još napomenuti da se ne radi o procesu koji možemo preskočiti ili zaobići. Oficijelne statistike govore da je udio ljudi sa migracijskim porijeklom oko 40%, mislim da je ovaj procenat čak i veći. U ovom gradu živi oko 170 nacionalnosti.
Proces integracije će se morati demokratizirati u smislu većeg uvođenja ljudi sa migracijskom pozadinom u dizajniranje samog procesa, aktivnijeg učešća u političkom i društvenom životu grada, i veće zastupljenosti u upravljačkim strukturama. Taj broj je za sada jako mali.

U čemu leži problem?

Mislim da su dva pitanja oko kojih bi se trebala otvoriti javna debata. Prvo je pitanje identiteta. A drugo je pitanje dostojanstva.

Pitanje identiteta

Sama činjenica da u Ulmu živi preko 170 različitih nacionalnosti, navodi na pitanje koja je to zajednička poveznica koja nas sve, bez obzira na porijeklo, rasnu ili religijsku pripadnost, opisuje kao jedinstvenu cjelinu. To bi najjednostavnije bilo riješiti na nivou grada, kao građani Ulma, čime bi tu zajedničku poveznicu mogli koristiti pri redanju prioriteta.

97053176_258447681897729_3269246019572858880_n

Pitanje dostojanstva

Jako je važno shvatiti opasnost i/ili prilike situacije u kojoj se sada nalazimo. Motivacija u procesu integracije stanovništva je jako važna. Proces integracija koji je do sada vođen nije imao za cilj da pobudi želju raznim migracijskim skupinama da se aktivno uključe u procese integracija. Čak je u nekim pitanjima pristupanje procesima jednostrano, dovelo do jedne vrste zatvaranja velikih zajednica, i prekida komunikacija između tih zajednica. Političari moraju pokazati ovim zajednicama da im je stalo i do njihovih glasova. Mora se pobuditi interesovanje ljudi da se aktivnije uključe u društveni život grada. Nije više dovoljna priča da Turci žive izolovano, i da ta “pokrivena žena nakon 50 godina ne priča njemački jezik”. Sa mnom radi kolegica koja ima četiri sestre i jednog brata, svi završili fakultete i imaju takvu majku. Ovakav pristup velikim zajednicama dovodi do njihovog zatvaranja, one su sada realno već toliko narasle da sve mogu obavljati u “svojim krugovima”, a ovakav opis, shvataju kao udar na dostojanstvo. Pored toga, na sistem vrijednosti ljudi koji žive u Ulmu veliki utjecaj imaju mediji, i prate se oni mediji koje oni mogu pratiti. To su u ovom slučaju turski, isto je i sa ruskim i balkanskim medijima.
Zato bih ovom prilikom pohvalio vašu inicijativu, da ponudite ljudima sa prostora Balkana informacije na bosanskom jeziku, koje su vezane za Njemačku, i mogu im biti od koristi. Vaš rad daje veliki doprinos integraciji ljudi sa Balkana u našem gradu.

Korona kriza? Kako će se odraziti na procese integracije?

Vidite, čitao sam skoro vijesti sa medija sa Balkana po ovom pitanju. Oni se uglavnom bave ovom temom dosta površno. Da sumiram. Njihova priča je da će stranci ostajati bez posla. Takve priče se plasiraju u smislu populističke politike, koja je nama manje-više poznata. Realnost je da samo Alb-Donau okrug je imao manjak od oko 17 hiljada radnika godišnje, tako da i ako bude smanjena potreba, oni će još uvijek trebati. Ljudi koji rade ovdje vide da preko 50% radne snage su ljudi sa migracijskom pozadinom, tu ne morate biti ekonomski stručnjak da shvatite da bez tih ljudi privreda u Ulmu ne može funkcionisati.

Vidimo da se u posljednje vrijeme organizuju razni protesti u Ulmu?

Protesti su ustavom zagarantovano pravo, i to ovdje ljudima ne može niko zabraniti.
Proteste bih podijelio u dvije grupe. One koji imaju smisla, npr. Protesti koje su organizovale turističke agencije i vlasnici ugostiteljskih objekata. Oni su realno najjače pogođeni trenutnom situacijom. Druga vrsta su protesti koji su počeli sada i mislim da predstavljaju veliku prijetnju. Vidjeli smo prošle sedmice otprilike o kojim grupama se radi, i kako izgledaju ti protesti. Jako je važno imati na umu da je trenutno masovno okupljanje ljudi bez poštivanja propisanih mjera zaštite jako rizično. Pored toga vrijeme u kojem se oni odvijaju, nema nikakve veze sa navodnim razlogom okupljanja (ukidanje osnovnih prava) pošto je ovdje sve već otvoreno. Restorani se otvaraju u ponedjeljak, ljetne bašte, za sedam dana će se moći i unutra sjediti. Privreda u Njemačkoj je radila sa 65% kapaciteta i onda kada je bio potpuni lockdown. Ovi protesti, da se kojim slučajem dešavaju u nekoj drugoj manje demokratskoj državi, bili bi okarakterisani kao udar na državni poredak i bili bi zabranjeni. Kao što rekoh, ovdje se ne smije zabraniti pravo okupljanja, to je ustavom zagarantovano pravo. Oni moraju voditi računa da ne ugroze druga prava ljudi, to je u ovom slučaju zdravlje. Vidjet ćemo koliko im je stalo do zaštite našeg prava da ostanemo zdravi, i kako će izgledati ti protesti.

Ko protestvuje?

Desničarski ekstremisti koji koriste trenutak da iskažu svoje mišljenje protiv vlade, protiv stranaca , protiv nauke i svega isttalog što se ne uklapa u njihov ograničeni pogled na svijet (to su uglavnom muškarci)oni će nastaviti govoriti staru priču o diktaturi vlade i naučnika. Desna populistička partija (AfD) je u vrijeme Korona krize izgubila veliki dio glasačkog tijela, pošto je građanima postalo jasno da njemački političari sa gospođom Merkel, su u stanju nositi se sa krizom. Pored toga su pokazali, pogotovo u prvim danima krize da oni nisu nikakva alternativa, nego da su jedna obična skupina populista sa nejasnim planom. Proteste pokušavaju da iskoriste za proizvodnju nereda i izazivanje nezadovoljstva.
Antikapitalistička ljevica koja vidi priliku da se konačno obračuna sa omraženim ekonomskim sistemom
Teoretičari zavjere koji vjeruju da mračne sile (Bill Gates, kineski tehnolozi 5G, tajna svjetska vlada à la Bilderberger ili slobodni zidari) bave se vlastitim interesima na štetu ogromne većine, „ljudi“, i koji crpe svoje pravo da se odupru tome.
Ezoteričari koji svojim znanjem ukazuju na vanzemaljske sile na koje bismo se trebali oslanjati, umjesto da slijedimo vladine upute.
Skeptici vakcinacije koji upozoravaju da će vlade uskoro natjerati svoje građane da koriste čip za kontrolu nad svima nama.
Antisemiti koji uzrok svega zla, a samim tim i krize u Coroni, vide u mahinacija svjetske židovske zavjere protiv ne-Jevreja.
Reaktivni predstavnici crkve i ostali vjerski fanatici koji daju slogane mržnje i insistiraju na svom pravu na propovijedanje, masovne propovijedi, što je oboje učinilo kugu toliko lošom u srednjem vijeku.
C-slavne osobe (čitaj propali umjetnici) koje pokušavaju iskoristiti svaku priliku da privuku pažnju i budu tako zapažene.
Znanstveni skeptici koji žele poništiti uspostavljeno znanje vlastitim teorijama i vide krizu kao dobrodošlu priliku za informiranje. Prema „logici“: Nalazimo se u koronskoj krizi. Sada je vrijeme da se konačno razbije moć korumpiranih naučnika. Dakle, postoji zapanjujuće glasna skupina ljudi koja, čak i ako nemaju adekvatno obrazovanje, vjeruje da su odbacili teoriju relativnosti ili koriste prividne kontradikcije kvantne teorije da temeljno osude teze moderne fizike.

Svim ovim grupama je zajedničko da ne vjeruju da je Korona opasnija od obične gripe. Samim tim se oni i ne pridržavaju pravila držanja odstojanja, nošenja maski isl., te samim tim predstavljaju prijetnju za sve nas.

Kako vidite budućnost Ulma?

Čak i u ovoj situaciji kada su svi ljudi u cijelom svijetu zabrinuti kako će sve ovo da izgleda u budućnosti, u građanima Ulma vidim vedrinu i nadu u bolje sutra. Iz dana u dan se povećava tempo i još nikoga nisam čuo da sa pesimizmom razmišlja o našoj budućnosti. Vidite, tada kada su građani Ulma gradili katedralu sa najvišim tornjem na svijetu, nisu bili ni najveći niti finansijski najjači grad u Njemačkoj. Katedrala se gradila stotinama godina, i u njenoj izgradnji je učestvovalo mnogo generacija. Ono što je za njih tada bilo, a i sada je tipično je da sebi ne postavljaju pitanja može li se nešto ili ne može. Može uvijek, samo nekad ide brže a nekada sporije. Takav stav imaju i prema ovoj krizi, ne pričaju uopšte o njoj nego rade, isto kao da se nije ništa desilo. Budućnost Ulma je svijetla.

Gdje smo tu mi?

Mi smo građani Ulma, od nas zavisi koliko ćemo uspjeti u našim namjerama i kakvi ćemo biti. Tako je bilo do sada, tako će i ostati.

In Focus: Edin Hodžić

Kommentar verfassen

Diese Website verwendet Akismet, um Spam zu reduzieren. Erfahre mehr darüber, wie deine Kommentardaten verarbeitet werden.