Želite se vratiti u Njemačku, pogledajte kako izgleda realna slika na granicima i autoputevima.

Čitali smo na Internetu da Nijemci na granici mjere temperaturu i određuju samoizolaciju, da su na svim graničnim prijelazima stroge kontrole. No ništa od toga nije bilo istina. Evo kako je zaista protekao put:

Prenosimo tekst u originalu od jedne porodice iz Hrvatske koji su detaljno opisali stanje na granicima:

“ Nismo sigurni kako će proteći put. Što ako zaglavimo na nekoj od granica nakon prijeđenih par stotina kilometara? U petak (27.3.) odlučujemo da ćemo putovati u nedjelju. Pa ako nas vrate, vrate. Pakiranje nije dugo trajalo – budući da smo u stvari planirali ostati svega četiri dana, toliko smo stvari i ponijeli. Pakiramo i hrpu hrane, zlu ne trebalo. Što ako nas čekaju višesatne gužve na granicama?

Krećemo oko osam ujutro, nedjelja, nigdje žive duše. Prva prepreka: ulazak na Istarski ipsilon (sustav autocesti u Istri prim. red). Dočekuje nas policijska kontrola. Mladi ljubazni policajac nas bez problema pušta dalje – bez propusnice. Jer mu je jasno da mi želimo ravno kući u Njemačku, a ne u turistički obilazak Rovinja ili Poreča.

Druga prepreka: hrvatsko-slovenska granica. Ispred nas samo jedan automobil. Hrvatski granični policajci desetak minuta kontroliraju naše njemačke osobne iskaznice. Pitaju nas namjeravamo li se skoro vratiti u Hrvatsku. Ne namjeravamo. Par metara dalje u kućici sjede njihovi slovenski kolege. No suprotno svim našim brigama, oni samo bacaju pogled na dokumente i mašu da vozimo dalje.

I na slovensko-austrijskoj granici policajac samo površno gleda naše osobne iskaznice i provjerava koliko imamo goriva. Spremnik je pun, on je zadovoljan. Jedino nas upozorava da se ne smijemo nigdje zaustavljati i da ne možemo putovati preko Tirola.

A onda dolazimo na posljednju granicu: onu Njemačku. Čitali smo na Internetu da tamo ljude pitaju odakle dolaze i mjere im temperaturu. No i to je fake news. Nitko nas ništa ne pita, nitko nas ne informira o eventualnoj samoizolaciji po dolasku kući. Policajac nam je samo mahnuo da prođemo.

Inače, na tih skoro 500 kilometara od Ližnjana do austrijsko-njemačke granice na autocesti u našem smjeru susreli smo ukupno nekih 20-ak automobila i možda pet kamiona. Tek od Münchena je prometa sve više, skoro kao svake normalne nedjelje u martu.

Stižemo kući u Bonn – nekih 1.200 kilometara prešli smo u rekordnih 11 sati i 15 minuta.

I zbog ovoga smo paničarili tri sedmice i diskutirali satima o tome kako i kada kući!

Tekst ;DW BiH.